Skrivene kemikalije u kozmetici

2013. godine revidiran je zakon iz 2003. kojim se zabranjuje 1328 kemikalija korištenih u proizvodnji kozmetičkih proizvoda, a za koje se sumnja da uzrokuju tumor, genetsku mutaciju, oštećenje reproduktivnih organa ili u nekim slučajevima uzrokovati urođene mane.

Pojam zabrane je široki pojam iz razloga što se za dosta kemijskih sastojaka odredio samo postotak koji je dozvoljen u proizvodnji, ali ne zabranjuje se u potpunosti.

Razlog tome je što su studije pokazale da u malim količinama samo u jednom proizvodu ne štete. Međutim kad se zbroji količina sastojaka iz više proizvoda koje prosječna osoba koristi svaki dan, kao što su paste za zube, gelovi za tuširanje, šamponi, dezodoransi, kreme, losioni i drugo, bez da se pribroji prehrambena industrija, količina unesenih štetnih sastojaka više nije mala.

Dio provedenih i objavljenih istraživanja upozorava na štetnost sastojaka koji se nalaze kozmetičkim proizvodima. Iz tog su se razloga na tržištu pojavili preparati koji nose naziv „prirodno“ „zdravo“ „zeleno“ „ekološko“, a u manjini su proizvođači vođeni željom da naprave odličan proizvod, sa što manje štetnih sastojaka, uglavnom je profit na prvom mjestu. I tako da na nažalost još uvijek ostaje većina koja nam pruža osjećaj sigurnosti bez pokrića.

Da pojednostavim, ako zakonska regulativa ne dozvoljava da se u proizvod stavlja kemikalija koja je štetna ili čak zabranjena ali se može zamijeniti kemijskim sirovinama koje međusobnim reakcijama u proizvodu čine kemijski spoj s vrha priče nije li to zavaravanje.

U svom tom svijetu dobro osmišljenog marketinga ono što vi možete učiniti prije same kupnje proizvoda ili korištenja usluge je informirati se sami, jer odgovornost o vašem zdravlju je na vama.