Odluke koje donesemo iz inata a kasnije nam određuju život?

Nebrojeno puta kroz godine sam si postavljala ovo pitanje ali ni dan danas nemam odgovor, da postignemo nešto u životu je potreban inat ili to nešto u nama sazrijeva duže vrijeme pa je potreban samo okidač.

Uglavnom moju je konačnu profesiju, mogu slobodno reći, odredio čisti inat. Oduvijek sam se željela baviti uljepšavanjem ljudi više s medicinske strane za što sam se u konačnici i školovala. Međutim zadovoljstvo sa poslom ne znači da smo nužno zadovoljni i sa sobom, zar ne?

E tu kreće moja priča o frizerstvu.

Kako sam oduvijek htjela biti pomalo drugačija, ne bih rekla modernija već drugačija,  ono što osjećate a ne možete to točno definirati. Smatrala sam da je moja kosa to nešto sto će me uraditi drugačijom a da to budem ja.

I odlučim da posjetim frizera br.1 Sve lijepo i krasno jer smo se dogovorili što želim kad ono ‘cap’ ostala bez kose bar 20 cm kraće nego što sam htjela. Ok bila je suha ali to ne znači da želim kratku kosu.

Frizer broj 2, opet sve lijepo i krasno a eto kad izađem van kao ovca a tak smo se lijepo dogovorile da hoću biti lagano valovita.

Frizer broj 3 početak isti, a izađem iz salona crna a ne ljubičasta kako sam željela (možda sam i imala ljubičasti odsjaj ali vjerojatno pod reflektorima).

Frizer broj 4, sad sam pametnija pa nosim sa sobom sliku što želim, i naravno opet sve lijepo utvrdimo a kad nakon završetka frizure  u salonu gledam se u ogledalo pa u sliku pa ponavljam to nekoliko puta i mislim u sebi dali je to stvarnost ili ja možda ne vidim dobro, da to nije ta frizura.

U svom tom iskustvu zajedničke su bile riječi može i naravno. Za mene su postale poprilično iritantne.          Osjećaj razočaranosti, jada i ljutnje na samu sebe pa i na sve njih koji su me uvjeravali da to mogu učiniti, da će mi to lijepo stajati i tralalala, ne mogu opisati jer se i magarac tada osjećao bolje od mene.

Inat mi je u tom trenutku odredio da se odlučim školovati za frizera ako ništa drugo da preispitam svoju inteligenciju jer je možda problem u meni ili možda nisam imala samo sreće kod odabira salona. Od toga su prošle godine školovanja, edukacija, usavršavanja da bi otvorila svoj salon i još uvijek se trudim vračati osmjehe a puno puta mogu reći i poljuljano samopouzdanje korisnicima svojih usluga jer  mi je nit vodilja  mogućnost razumijevanja osjećaja i želja drugih.