Odveli smo klinca u  Mc’Donalds jednom prilikom obzirom da nas stalno nagovara da hoće ići.

Osobno se protivimo takvoj  vrsti hrane, međutim ako se nešto u potpunosti brani tek postaje zanimljivo. Dok je dijete malo još ga se može kontrolirati ali što više odrasta ta se kontrola gubi.

Pokušavamo balansirati između njegovih želja i učenja svjesnosti o namirnicama koje unosi u svoje tijelo. Poprilično naporan posao koji izgleda kao da nema smisla i kraja, ali to je naša dužnost kao roditelja i dugoročno će se isplatiti.

Brza hrana je svuda oko nas i da, može se povremeno konzumirati, ali za sve postoji mjera. Naravno da je za djecu ukusno jer ne mogu znati da razni pojačivači okusa prisutni u hrani vrlo brzo putem krvotoka dolaze do mozga i uzrokuju proždrljivost i razne druge probleme.

Da narušava im se probava, a koja je bitna i od koje sve kreće. Do nedugo se smatralo da je mozak taj koji upravlja cijelim tijelom međutim studije pokazuju da smo živjeli u zabludi i da ustvari o stanju naših crijeva ovisi i sveukupno stanje našeg tijela i psihe.